Kada se muškarac i žena odluče za brak i zajednički život, obično to čine s nadom i ljubavlju, nikada ne očekujući da bi jednog dana ta ljubav mogla nestati.
Nažalost, to se ponekad događa, iako nitko ne ulazi u brak s takvom namjerom. Sjećam se dana kada sam te prvi put upoznala. Tvoja unutarnja i vanjska ljepota su me očarale. Imala si takav životni stav i ambiciju koja me inspirirala. Tvoja odlučnost da ostvariš svoje ciljeve bila je nešto što me privlačilo tebi.
Uvijek si ispunjavao svoja obećanja, kako u djelima tako i riječima. Uvijek sam osjećala tvoju duboku ljubav i predanost. Naš brak i rođenje djece bili su trenuci sreće i radosti. No, kako su godine prolazile, počela sam primjećivati promjene u tvom ponašanju. Tvoj interes za mene polako je nestajao, a tvoja pažnja bila je usmjerena na telefon i druge stvari.
Naši razgovori postajali su sve kraći i rjeđi, a večeri koje provodimo zajedno postale su ispunjene tišinom i distancom. Sjećam se da smo nekada strastveno željeli jedno drugo, ali sada se to čini kao davna prošlost. Bojim se da više nikada nećemo imati strast i bliskost koju smo nekada dijelili. Sada se čini da samo želiš spavati i odmarati.
Iako oboje radimo puno radno vrijeme i doprinosimo kućanstvu, čini se da je teret domaćinstva uglavnom pao na moja ramena. Osjećam se preplavljeno i umorno. Ponekad mi trebaš, ali tvoja podrška i pomoć izostaju. Pitam se gdje je nestao čovjek u koga sam se zaljubila, čovjek koji je uvijek bio tu da mi pomogne u svemu. Sada ljudi oko nas primjećuju koliko je naš brak postao narušen.
Znam da i ja nosim svoj dio odgovornosti za ovo stanje, ali ne želim da sva krivica padne na mene. Želim da naš brak bude ono što je nekada bio. Želim da se ponovno zaljubimo jedno u drugo, da budemo srećni, i da naša deca odrastaju u srećnoj i zdravoj porodici. Ali, plašim se da uz tebe to neće biti moguće.
Osećam duboku tugu zbog djece, tebe, i nas. Žao mi je zbog života koji smo mogli imati, ali ne želim više živeti u ovom mučnom odnosu. Uvek sam sebe smatrala snažnom osobom, ali ako nastavim ovako, slomiću se. Mislim da je vreme da priznamo da ovako više ne možemo i da se rastanemo kao odrasli ljudi. Bolje je priznati poraz i krenuti dalje, nego živeti u braku u kojem nijedno od nas nije srećno.
Izvor:svezezenu.net
