Neizbrisiv trag majke u srcu djeteta – Inspirativne riječi Marka Levija

Krv nije voda i to nije uzaludna izreka. Naša genetika nas povezuje s našim rođacima i roditeljima, čak i kada nismo zajedno. To je čudo koje nas veže kroz generacije.

Ljubav i uspomene na naše izgubljene rođake ostaju u našim srcima i sjećanjima, bez obzira na to što se dogodi i gdje nas život odvede. Mark Levy je lijepo rekao: “Ne gubimo svoje roditelje, čak i nakon što ih izgubimo. Oni nastavljaju živjeti u nama.”

Oni koji su nam dali život i svoju ljubav da preživimo ne mogu nestati bez traga. Vaši najmiliji ostaju s vama sve dok živo držite sjećanje na njih. Ponekad čak možete komunicirati s ljudima s kojima to inače ne možete.

Razgovori koje vodimo preko pisma su često iskreniji i topliji od ličnih razgovora. U psihologiji postoji sjajna tehnika koja se zove “pisano razgovaranje”. Kada ne možete razgovarati s nekim, napišite mu pismo u kojem možete izraziti sve što vam leži na duši, čak i ako ta osoba više nije s vama.

Ako vam je potreban oproštaj, zatražite ga u pismu. Ako želite osjetiti ponovno toplinu razgovora s osobom koja vam nedostaje, pokušajte prenijeti te osjećaje na papir. Ponekad nas uspomene iz prošlosti vrate u bolu i suzama, ali pisanje može biti način da ih izrazimo i olakšamo teret koji nosimo.

Život s teretom i saznanjem da voljena osoba više nije uz nas je izazovan, no unutrašnji razgovor ili pisanje pisma može nam pomoći ublažiti bol. Također je važno oživljavati lijepe uspomene sa osobom koju smo izgubili.

Postoji loša i dobra vijest kada je riječ o gubitku voljene osobe. Loša vijest je da taj gubitak nikada nećemo preboljeti, ali dobra vijest je da će voljena osoba zauvijek živjeti u našem srcu, čak i ako je slomljeno. To je poput slomljene noge koja nikada ne zaraste savršeno, ali ipak naučimo plesati s njom. Anne Lamott je to lijepo rekla.

Izvor: pult24.info