Razvijanje zdravih granica je ključno za mentalno i fizičko zdravlje. Međutim, kako reagovati kada ljudi oko vas ne poštuju te granice? Šta učiniti u takvoj situaciji?
Prema stručnjacima, lične granice predstavljaju linije koje postavljamo kada je u pitanju naš nivo udobnosti. Međutim, ove granice mogu postati složene kada razmotrimo različite vrste granica koje postoje.
Psihološke granice su takođe fleksibilne i menjaju se u zavisnosti od okolnosti, kao što su situacija, individualne vrednosti i kapaciteti, bilo kognitivni, fizički ili emocionalni.
Važno je osigurati da su vaše granice zdrave, ističu izvori sa sajta Your Tango. Kada granice nisu zdrave, često se borimo da ih održimo netaknutima. Kako onda postaviti zdrave granice i zašto neki ljudi ne poštuju naše granice?
Usmerite se na izražavanje svojih potreba umjesto zahtjevanja promjena kod drugih
Kada postavljate granice, važno je biti oprezan. Postavljanje granica nije sredstvo za mijenjanje drugih, već za izražavanje vlastitih potreba.
Stručnjaci ističu da nije dovoljno jednom izreći granice; ponavljanje je ključno kako bi okolina naučila što vam je potrebno. Budite jasni u izražavanju svojih potreba i podsjetite druge gdje su vaše granice.
Smijeh kao reakcija na prijetnju
Naša tijela različito reagiraju na traume. Neki se zapanje, dok se drugi bore. Međutim, postoji još jedan odgovor na prijetnje koji ne dobiva toliko pažnje: reakcija smijehom i pristajanjem.
Takve osobe ugrožavaju svoje granice kako bi usrećile druge i na taj način zaobišle sukob. Nije ni čudo zašto ljudi ne slušaju kada se smejemo ili izvinjavamo za naše granice.
Međutim, ovo nije naša krivica. Prema psiholozima razvijanje sigurnosti u predatorskom odnosu je prioritet lanca. Želimo da se osećamo bezbedno čak i po cenu ugroženosti mentalnog zdravlja.
Ali ovo potiče od traume iz detinjstva. Takvim osobama se često govorilo da bi izražavanje emocija samo izazvalo probleme i dovelo do bola. Vremenom su naučili da skrivaju svoja osećanja tako što su ugađali ljudima i bili su prijatni.
Međutim, bavljenje ovim ponašanjem dovodi do toga da imamo i loše granice i samopoštovanje kako starimo.
Preuzmite odgovornost za održavanje svojih granica
Važno je zapamtiti da je vaša odgovornost postavljanje i održavanje granica. “Mislio sam da je odgovornost drugih da poštuju i čuju moje granice, ali to je bila moja odgovornost. Kada neko to ne poštuje, to je zato što nema kapacitet, i onda je na meni da to riješim”, objašnjava psiholog.
“Ne možemo očekivati da drugi upravljaju ili održavaju naše granice”, nastavlja on, “mi moramo postaviti standard i pridržavati ga se”. Ako se borite s ovim, potrebno je promijeniti način razmišljanja. Nemojte se opravdavati zbog neuspjeha i nemojte se žaliti.
Također, nemojte čekati do posljednjeg trenutka da ojačate svoje granice. Djelujte odmah kada su povrijeđene.
Ne provjeravate jesu li spremni da zadovolje vaše potrebe
Nemamo kontrolu nad time hoće li drugi ljudi poštovati naše granice, ali možemo ih postaviti i ne odustajati od njih. Važno je razmotriti koje granice su fleksibilne, a koje nisu.
Ne vjerujete vlastitim instinktima
Šta se događa kada se te granice ne podudaraju s našim potrebama? Kada radite na uspostavljanju granica, ključno je stvoriti ih iz temelja. Psiholozi predlažu nekoliko koraka:
-Razmišljajte o važnosti granica.
-Ojačajte granice.
-Postavite ograničenja za vrijeme provedeno na društvenim mrežama.
-Prakticirajte ljubav prema sebi.
-Prepoznajte loše granice kako biste ih mogli zamijeniti s jačim, zdravijim granicama.
Izvor:Sensa
