Zanimljivosti

Emotivna strana gledanja filmova – Zašto neki ljudi plaču tokom filmskih scena…

Priznajem: Emotivno reagujem dok gledam filmove… dok čitam knjige, dok slušam muziku.

Ovisno o razini hormona, možda čak preventivno pripremim rupčiće prije nego što započnem gledati film samostalno. Iako mnogi smatraju sentimentanim gledati film s suzama u očima, meni to ne smeta, piše novinarka portala Your Tango.

Iskreno govoreći, ljudi koji iskažu emocije tijekom gledanja filma posjeduju nešto što drugi možda nisu potpuno razvili – empatiju. Posebni ljudi posjeduju tu empatiju. Mnogi, poput narcisoidnih osoba i sociopata, na primjer, rođeni su bez nje i žive cijeli život ne pokazujući stvarno razumijevanje tuđih osjećaja.

Oni ne mogu osjećati ništa prema drugim ljudima i to nije uvijek dobra stvar. Zapravo, potrebno je mnogo snage kada brinete za druge ljude i njihove situacije. Život je surov prema nekim ljudima, a ako ste u mogućnosti zapravo staviti se u tuđi položaj i osjetiti tu bol, to govori nešto o vama.

Vi ste dovoljno jaki da se zapravo izdržite tu bol, ali je svejedno osjetite. Vi ste dovoljno jaki da budete jaki i za druge i imate mogućnost da zapravo osjetite ono što oni osjećaju. Briga za druge osobe nikada nije slabost, čak i ako je ta osoba samo lik u filmu.

To pokazuje da zapravo posjedujete srce, srce koje može osjetiti bol zbog drugih. Iako može biti slomljeno, do kraja filma znate da će biti ponovno sastavljeno. Mogućnost brzog oporavka govori nešto o ljudima koji plaču tijekom gledanja filmova: oni su dovoljno snažni i dovoljno pametni da razlikuju stvarnost od fikcije.

Naravno, to nije jedini razlog zašto ljudi plaču dok gledaju filmove. Suze teku jer ste i sami prošli kroz ono što lik iz filma proživljava – suze sjećanja mogu biti bolne. Ponekad je katarzično vidjeti filmove u kojima ljudi doživljavaju stvari koje i mi doživljavamo, jednostavno zato što nam to omogućuje oslobađanje potisnutih emocija na zdraviji način.

Zatim, tu su suze koje potječu od dojma umjetničke genijalnosti filma. To nije nešto što rade samo pretenciozni ljudi. To se naziva Stendhal sindrom u svojim naprednijim oblicima, što znači da vas umjetničko djelo može dovesti do točke gdje osjećate fizičke i emocionalne simptome.

Za ljude koji su stvarno osjetljivi, gledanje stvarno dobrog filma, slušanje dobre emisije ili čak čitanje pravog stripa može biti izazov zadržavanja mirnog izraza lica. To također može biti poput vožnje na vrtuljku – prisiljava vas suočiti se i prihvatiti emocije koje većina drugih zanemaruje.

Ako mene pitate, to zahtijeva puno snage. Možda to nije vrsta snage koju većina ljudi zamisli kad misli o snažnoj osobi, ali to je najvažnija vrsta emocionalne snage: empatija.

Čak i ako ne možemo podići utege od 100 kg, istraživanje vlastitih emocija može podići naš duh više nego bilo što drugo.

Infopult.info

Povezani članci

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Back to top button