Još uvijek postoji tradicionalno shvaćanje da je razvod braka u najboljem slučaju tragedija koja pogađa neke osobe.
Ovo se posebno odnosi na žene jer se vjeruje da su one nositeljice porodičnih vrijednosti i odgovorne za očuvanje stabilnih porodičnih odnosa i čvrstih brakova. Međutim, nije svako saglasan s ovim stajalištem, a neki čak smatraju da je žena hrabra kada odluči zatražiti razvod od svog supruga. Evo nekoliko situacija koje ilustriraju tu perspektivu:
1.Brak koji se sklapa, ali dolazi do kasnijeg razvoda. Ovde se posebno misli na mlade osobe koje pokušavaju izbjeći svoju trenutnu situaciju. Mlade žene se možda udaju za starijeg partnera ili vršnjaka kako bi izbjegle previše zaštitničkih roditelja i pritom pronašle novu dimenziju svog života.
Ovo ponašanje je potpuno prirodno sve dok žena ne postane samostalna i nezavisna. Ponekad se iz takve veze izrodi ljubav, dok u nekim situacijama dolazi do razvoda, što ne treba smatrati lošim. Čak može biti pozitivno jer pokazuje snagu žene koja se osamostaljuje od roditeljskog doma.
2.Ponekad nije sasvim jasno kako par uspijeva opstati u traumatičnoj vezi, što nas dovodi do pitanja kako nisu primijetili znakove. To ne znači da ljudi ne vide ili ne osjete, već se često privlače tim manama unatoč svemu.
Ako je djevojka odrasla sa ocem koji pije, vrlo je često da će pronaći i takvog muža. Ili muškarac koji je navikao da je majka stroga i zaštitna i žena bi mogla biti takva. Roditeljski uticaji mogu trajati cijeli život, a moguće je i da se osoba izvuče iz svojih okvira i napusti partnera.
3. Dosta žena se neće razvesti jer smatra da neće moći sama snaći u životu. Takođe, izgovor su i djeca. Da treba ostati u braku, da bi njima bilo bolje. To je vrlo tužna situacija. Ako vas partner više ne želi, razvedite se i sačuvajte svoje dostojanstvo.
O osobi ne možemo suditi na osnovu toga da li je udata ili razvedena. To nije nikakvo mjerilo.
Izvor:infopult.info